Sad, kad su djevojke najljepše

Dragi Villeine,
Upravo sam primio poziv koji je kompletnu posadu doveo u stanje ludila.
Pozvani smo u Kandrah, jer su Batorbijanci prekršili primirje, i napali Valerijance.
Čitava flota sudjeluje u ofenzivi koja je zakazana u ponedjeljak. Moramo se javiti na dužnost do sutra u ponoć, kad ćemo dobiti naređenje i detaljne upute.
Momcima sam dao slobodno do sutra u 20 h, kad je dogovoreno vrijeme polaska. Dužnosti mojeg broda preuzet će M., koji će sa svojim ''Tolkienom'' obavljati plovidbenu praksu.

Nadalje, čuo sam da je rat još gori nego što je bio, kad smo se zgrožavali nad žrtvama i strahotama batorbijanskih dalekometnih topova, nad neljudskim ponašanjem njihovih trupa...
Moli Boga da se vratimo u komadu, jer nas čeka teška bitka za preživljavanje.

Pogađa me samo to što odlazim sad, kad su djevojke najljepše. Kad poput kraljica lebde nad ledeno-bijelim pokrivačem satkanim od snova, koji im se poput tepiha pruža ispred, da bi za njima opet zatvorio svoj put, pokazujući tako nemogućnost praćenja ovih divnih stvorenja.
Sad, kad im se kosa raspusti i zapleše oko njihovih lica, nježno rumenih na hladnom vjetru, koja mame poglede divljenja kod slučajnih prolaznika.
Koliko smo puta tako i mi stali, očarani i zavedeni ovim bićima iz bajki, najdaljih i najluđih snova?
Tarantske djevojke su najljepše zimi, kad su zabundane i samo dobrota i ljepota izlaze na vidjelo, tako da i ne pomisliš da njihovo savršenstvo posjeduje makar i jednu manu?
Samo se nadam da ću opet doći, i po posljednji put ove godine vidjeti ljepotu koju nose i pokazuju svakim korakom, svakim osmjehom, svakom kretnjom njihovih božanskih bića.
Odlazim, uz sunce za leđima, a tamom pred sobom.
Odlazim, bez ičega, osim nade u povratak.
Odlazim, ratom opravdati ove blagodati koje sam, čini mi se, predugo uživao.
Ukoliko dođe do najgoreg, znaj da sam otišao na velika vrata.

Tvoj brat,
Arthur Constantyne.