No more heroes

Naslov posta preuzeo sam iz naslova jedne od pjesama stanovitog mladog gospodina koji će, čitajući ovo, osjetiti bol u predjelu prepona. Bol kao vrstu nehaja za minule i buduće događaje, istu bol koja me navodi da pišem ovakve stvari.
Nadam se da čitaš, idemo otvoreno.

Ponajprije bi ti htio skrenuti pozornost na činjenicu da je vrijeme prolazna stvar, da su ljudi različiti i tako podložni svađama i sukobima, i da je prijatelj danas vrlo nejasna i neodređena stvar.
Nečija politička orijentacija ne može biti razlog sukoba i prekida komunikacije jer smo svi skupa prebalavi i preneozbiljni da bi stajali iza svojih etičko-vjerskih ideala, jer, budimo realni, nitko ne bi umro za njih.
Nadalje, traženje glupih razloga i opravdanja da se odmakneš od nekih ljudi nije toliko zahtjevno. Ukoliko se itko osjeća kao čovjek, onda postupa tako. Ako se osjeća drukčije, drukčije i postupa.
Ja sam bio čovjek predugo, skupio sam puno i previše bijesa čija izravna posljedica je agresiva.
Ako se bojiš da ću te nalupati ili da ćeš zbog mene upasti u probleme koji bi ti rasuli mozak po podu, razmisli opet.
Jer radije bih da se to meni dogodi nego nekome do kog mi je stalo. Ako si se usrao i zato me odlučio izbjegavati, nisi zbog toga manji čovjek. Ali jebemu sve, nije bijeg rješenje. Misliš da se ja ne bojim posljedica i onog što me čeka s druge strane ceste kad je u pitanju grb i klub?
Bježanje od ljudi koji ti prijete, to je tvoja stvar, to je ok.
Ali bježati od ljudi koji su, unatoč agresivnosti i svemu čeg se tako panično bojiš i prezireš, bili uz tebe i zanemarili sve razlike, to je usrano.
Bar zaslužujem da mi to kažeš kao čovjek, a ne da to čujem od drugih ljudi.
Nemoj ni pomislit da je ''ti bi mi objasnio da to nije tako, a ja sam ipak nesretan'' razlog i opravdanje. NIJE. Jer jasno mi je da si u izravnom obračunu u stanju pobjeći, ali stao si pred mene i nisi bježao. To je dosta da te saslušam i lijepo se pozdravimo nakon što se odlučiš na prekid komunikacije.
Ako ti to nije jasno, onda me ne poznaješ, jer ako sam jednom rekao da smo prijatelji onda to i mislim. A prijatelji se ne rastaju na takav način.
Ako te ovaj post iznervira ili naljuti, nemoj smišljat nikakve pametne odgovore i postove, jer znam da si na papiru ili na tipkovnici jači.
Ali za rzgovor u četiri oka nisam siguran, pa ti prepuštam pobjedu u ovom meču, jer ne bi te mogao udariti ni pod razno, jer i dalje stojim iza riječi PRIJATELJ.
Pa te zato molim da budeš iskren bar jednom i kažeš mi sve otvoreno.
Ako hoćeš, super.
Ako nećeš, super. Ja ti nisam mama da te podnosim i bezuvjetno poštujem.

Heroja više nema, jer sam ja odlučio potražiti heroje koji ne pjevaju i pišu o svojim pothvatima i stanju duha, već to žive i rade. Postoje samo zato jer su njihovi ideali i snovi živi, bore se za njih i ne odustaju. Tvoji heroji su tvoja stvar, makar jedan drugog ne razumijemo niti se trudimo, moji heroji su i dalje tu. I bore se za sve o čem smo sanjali.