Na tlu, nakon dugo vremena

Hodao sam Tarantom, gledajući sve što se ne vidi sa visine na kojoj tako često boravim. Ljudi i njihovo raspoloženje, napokon su dobili sve što inače nisu imali. Dimenziju, glas, boju očiju, stvarnost i shvatljivost. Nevjerojatan osjećaj kad se nalaziš među njima, čuješ im glasove i vidiš im lica. Neko vrijeme sam uživao u šetnji, dok se cigareta dimila. Put me nanio u ulicu pokraj tržnice, gdje je sve vrvjelo od ljudi i stvari u torbama, vrećama, i kutijama. Svrnuo sam pogled na drvena vrata i mjedenu kvaku u obliku broda. Krma i kormilo.

Ušao sam unutra, gledajući oko sebe. Neka poznata lica mahnula su na pozdrav, ignorirajući hladan zrak koji je ušao kao moja prethodnica. Prošao sam kraj šanka, za kojim je Phil suvereno vladao kriglama i čašama. Nasmijao se kad me vidio, izmijenili smo par riječi, i naručio sam grog.

Sjeo sam u kut, pokraj prozora, tamo gdje smo običavali sjediti u danima Akademije. Nekoliko glava okrenulo se u mom smjeru, potaknuto šaptom o tome tko sam i što sam. Vjerojatno oni brucoši, kojima je M. najgora noćna mora.

-Oprostite, jel ovo zauzeto?-upitao me netko.

Pogledao sam golobradog, tamnokosog momka koji je zurio i čekao odgovor.

-Ne, nije.-odgovorih.

On sjedne,gledajući prema skupini brucoša nasuprot nama. I oni su zurili, na jedan nepristojan i pomalo iritirajuć način.

-Reci,kako se zoveš?-upitah ga.

-Andrew, gospodine.-reče, pružajući mi ruku.

-Arthur, drago mi je.-odgovorih, uz stisak ruke.

-Smijem li pitati, gospodine, jeste li vi kapetan ''Kralja Oblaka''?-čeako je odgovor, kao što ozebao čovjek čeka sunce.

-Jesam. A zašto je to bitno?-upitao sam, otpivši grog koji je Phil donio. Baš kakav je bio u naše dane Akademije.

-Pa...Čast mi je upoznati kapetana takvog broda, gospodine.-oborio je glavu.

-Gle, to nije ništa posebno. Što misliš, da se meni vilica nije objesila kad sam upoznao Sergeia Illytzcha? A Villeinu tek? Mali, on se zalio grogom do te mjere da je odora završila u smeću.-rekoh, prisječajući se uz osmijeh.

-Villeine? Kapetan ''Ponosa''?

-Da, moj kolega sa godine.-rekao sam to tako normalno i trivijalno, da sam sam sebi ispao glup.

-Mi smo zajedno studirali, pa obavljali plovidbenu praksu, i onda smo dobili zapovjedništvo nad brodovima, nakon dvije godine izučavanja. Ja sam ranije dobio brod, jer je smjer moje struke bio Ratna plovila. Otišao sam u Kandrah i pomogao u borbama. Bio je na predaji dužnosti, svi u svečanim uniformama, čak mi je oteo sablju i paradirao salonom. I, naravno, podjebavao je M.-a kad god je stigao.-mali se sledio na samu pomisao M.-a. Podsjeti me da mu kažem da bi to moglo biti malo blaže, pa još su djeca.

Pripalio sam još jednu, dok je mali ispitivao o brodu i putovanjima. Odgovarao sam mu izvježbanim frazama, a on je upijao svaku riječ. Tad sam se sjetio nečeg što bi mi ovaj mali mogao obaviti.
-Andrew? Dovedi mi M.-a.

Nakon pola sata, vrata su se otvorila. Svi razgovori za brucoškim stolovima su zamrli, tvoreći neugodnu tišinu na dvije trećine krčme. Čekali su da se obrecne na njih, održi im predavanje i potjera ih u dom. Prošao je kraj njih kao da ne postoje, gledajući prema meni. Njegova duga kosa bila je svezana u rep, a naočale su uokvirivale njegove hladne i smirene oči. Kaput mu je sezao do koljena, a na lijevoj strani bluze kočoperio se srebrni orao, simbol Akademije.
Salutirao je. Ja sam mu odzdravio. Pružio mi je ruku, u bratski stisak i iskren pozdrav.
-Arthure, stari, što je novoga u oblacima?-upita, sjedajući. Primijetio je poglede brucoša, pa ih je nekoliko nasmrt prepao svojim ''Ne-gledaj-tako-bezobrazno-i-upadljivo-i-gubi-se-na-učenje'' pogledom.
-Ništa, sve po starom. Hladno je, posla ima koliko hoćeš, posada je uigrana pa se žale da hoće, za promjenu, nešto ozbiljno raditi, i tako. Uglavnom, uživamo u nogometu na palubi. Čak su pale i oklade. Zasad strojari drže ljestvicu, ali idući tjedan igramo protiv njih.-odgovorih mu.
-Da, mora da ti je jebeno gore. Ja sam postao prefekt klincima sa prve i druge godine, pa sad treniram strogoću i disciplinu. A šta ćeš, neko mora.-pogledao je prema šanku, kimnuvši Philu. Njegovo piće već je stizalo.
-Gdje je Villeine?-upitao sam ga.
-Još je u Engleskoj, otišao je nakon tebe. Znaš da sam ostao začuđen kad si se pojavio tako naglo na nebu. Već sam htio zvati ekipu za servis, ispali ste iz rasporeda, ali Villeine mi je objasnio sve, pa rekoh OK. Jebote, stvarno je bio sretan kad je opet pokrenuo ''Arkadijski San''.

Njegov pogled izgubio se u magli sjećanja, koja je pojela stvarnost u njegovoj, a i mojoj glavi. Vratili smo se u dane kad je rutina značila ''Škola-kuća-birtija'', a ne odvojenost od tla i vremena, koje među oblacima teče polako i neprimjetno. Mala čestica tuge i nostalgije tiho se prikrala u moje misli, poput vještog lopova podmetnula moždani impuls koji se pretvorio u suzu u mom oku. Brzo je nestala, ali nisam mogao zanemariti činjenicu da je bila tu.
M. mi je ponudio da obiđemo Akademiju, ali odbio sam. Iz ''Krme i Kormila'' otišao sam prema luci. Dok sam se uspinjao liftom, pružio mi se fantastičan pogled na Tarant. Kad sam izašao na dok na kojem je ''San'' inače vezan, vjetar je puhao istom jačinom kao i na palubi mog broda. Potražio sam pretinac za osobnu poštu posade, i ubacio ti paket ''Dutch Mastersa'', koji sam drpio u Amsterdamu. Što sam tamo radio, pitaš se? Išao sam dostaviti malo sna Van der Vaartu, jer mu je trebao nakon onog poraza od Dinama u Kupu Uefe.
Do našeg susreta, ostaj mi zdravo i pametno.
Arthur.